Katedra za staru povijest FFZG

Website Contact the university

Katedra za staru povijest FFZG Katedra za staru povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Od kraja 7. i tijekom 6. stoljeća pr. Kr. etruščansko vino širilo se zapadnim Sredozemljem, o čemu svjedoče brojni nalaz...
10/10/2026

Od kraja 7. i tijekom 6. stoljeća pr. Kr. etruščansko vino širilo se zapadnim Sredozemljem, o čemu svjedoče brojni nalazi etruščanskih amfora na Sardiniji, u Galiji, Iberiji, Grčkoj i sjevernoj Africi. Amfore su bile prilagođene pomorskom prijevozu vina: imale su uske vratove, dvije ručke, a unutrašnjost se često premazivala smolom kako bi se vino bolje očuvalo i zaštitilo od oksidacije. Oblik etruščanskih amfora pokazuje i feničke utjecaje na trgovačku i vinsku kulturu.

Jedno od važnih proizvodnih područja nalazilo se u dolini rijeke Albegna, povezanoj s trgovačkim središtem u Vulciju. Široka rasprostranjenost amfora iz tog kraja pokazuje da je vino bilo jedan od važnih etruščanskih izvoznih proizvoda i važan dio gospodarskih veza diljem Mediterana. Trgovina vinom nije prenosila samo robu nego i običaje, oblike posuđa i načine konzumacije. Zanimljivo je da su u Miletu pronađeni brojni ulomci etruščanske bucchero keramike, osobito kantara, pa se čak raspravlja o mogućem etruščanskom utjecaju na grčke oblike posuđa za vino.

Današnji stereotip rimskog legionara znatno oblikuju prikazi s Trajanova stupa, stupa Marka Aurelija i slavoluka Septimi...
09/10/2026

Današnji stereotip rimskog legionara znatno oblikuju prikazi s Trajanova stupa, stupa Marka Aurelija i slavoluka Septimija Severa. Međutim, ti spomenici ne prikazuju jedinstvenu i potpuno standardiziranu vojnu opremu. Već spomenik u Adamklisiju, suvremen Trajanovu stupu, pokazuje veću raznolikost oklopa. Vojnici ondje nose veće i praktičnije štitove, a neki imaju i maniku (manica), zaštitni oklop za desnu ruku. Na kasnijim prikazima iz doba Marka Aurelija i Septimija Severa razlike u oklopu i štitovima postaju još očitije.

Arheološki nalazi dodatno potvrđuju da oprema rimskih legionara nije bila jednolična. Razlikovala se ovisno o razdoblju, postrojbi, području službe i dostupnoj opremi.

Olimpijada, moloska princeza iz Epira i majka Aleksandra Velikog, bila je jedna od najutjecajnijih žena makedonske povij...
08/10/2026

Olimpijada, moloska princeza iz Epira i majka Aleksandra Velikog, bila je jedna od najutjecajnijih žena makedonske povijesti. Nakon udaje za Filipa II. oko 357. pr. Kr. stekla je važan položaj na dvoru, a antički izvori osobito ističu njezinu povezanost s dionizijskim i orfičkim kultovima. Plutarh (Alex. 2,9) opisuje zmije koje su se pojavljivale tijekom obreda u kojima je sudjelovala, premda takve izvještaje treba promatrati u kontekstu kasnije književne tradicije koja je Olimpijadu često prikazivala kao opasnu i mističnu vladaricu.

Nakon Aleksandrove smrti 323. pr. Kr. aktivno se uključila u ratove dijadoha, nastojeći zaštititi prava svojega unuka Aleksandra IV. Godine 317. pr. Kr. vratila se u Makedoniju i sukobila s kraljicom Euridikom i Filipom III. Aridejem. Oboje su ubrzo pogubljeni, a uslijedio je i obračun s pristašama Kasandra.

Njezina vlast bila je kratkotrajna. Kasandar ju je nadjačao kod Pidne, a nakon predaje 316. pr. Kr. naredio njezino pogubljenje. Prema Justinu (14,6), makedonski vojnici isprva su odbili ubiti majku Aleksandra Velikog, pa su smaknuće naposljetku izvršili članovi obitelji njezinih neprijatelja.

Slom egipatskoga Starog kraljevstva nije bio posljedica jednoga događaja, nego dugotrajnog procesa u kojem su jačale reg...
07/10/2026

Slom egipatskoga Starog kraljevstva nije bio posljedica jednoga događaja, nego dugotrajnog procesa u kojem su jačale regionalne elite, mijenjali se gospodarski odnosi i slabjela središnja vlast. Posebno je važno područje Gornjeg Egipta između Mo’alle i Dendere, smješteno na raskrižju putova prema Nubiji, Crvenom moru i oazama Zapadne pustinje. Biografski natpis lokalnog moćnika Ankhtifija pokazuje da su se ondje sukobljavale različite političke i gospodarske interesne skupine. Ankhtifi je, uz potporu kraljevske vlasti, nastojao učvrstiti nadzor nad južnim pokrajinama i suprotstaviti se moćnim elitama Kopta i Tebe.

U pozadini tih sukoba nalazila se i borba za kontrolu riječnih i kopnenih trgovačkih pravaca. Istodobno su se u Egiptu postupno oblikovala dva glavna politička središta: Herakleopolis na sjeveru i Teba na jugu. Njihovi sukobi trajali su desetljećima, sve dok Mentuhotep II. oko 2050. pr. Kr. nije ponovno ujedinio zemlju.

Na slici je prikazan dio grobne komore u grobnici Betjua i njegova sina Idekija u Qila ed-Dabbi, u oazi Dakhla. Grobnica se datira u X. dinastiju, odnosno Prvo prijelazno razdoblje.

Vladavinu Senusreta II. (oko 1865.–1856. pr. Kr.), četvrtoga faraona XII. dinastije, obilježila je konsolidacija države....
06/10/2026

Vladavinu Senusreta II. (oko 1865.–1856. pr. Kr.), četvrtoga faraona XII. dinastije, obilježila je konsolidacija države. Njegov najvažniji pothvat bio je snažnije uključivanje Fajumske oaze u gospodarski i upravni sustav. Ondje je, u mjestu Lahun, podignuo svoj piramidalni kompleks. Time je kraljevska grobna arhitektura privremeno premještena prema području koje je postajalo sve važnije zbog poljoprivrede, navodnjavanja i nadzora nad komunikacijama između doline Nila i Fajuma.

Senusret II. istodobno je održavao egipatske interese u Nubiji, Istočnoj pustinji, na Sinaju i području Crvenoga mora. Ekspedicije su osiguravale pristup kamenu, metalima i drugim vrijednim sirovinama te pokazuju visoku razinu organiziranosti egipatske države.

Na slici je prikazan faraonov portret iz Memfisa u Egiptu, koji se danas čuva u zbirci Ny Carlsberg Glyptotek u Kopenhagenu.

Prikazi scena iz komedija grčkog dramatičara Menandra često se pojavljuju na mozaicima i zidnim dekoracijama kuća u Pomp...
05/10/2026

Prikazi scena iz komedija grčkog dramatičara Menandra često se pojavljuju na mozaicima i zidnim dekoracijama kuća u Pompejima. Među stručnjacima se, međutim, raspravlja o tome što je njihova prisutnost zapravo značila.

Prema jednom tumačenju, popularnost tih prikaza mogla bi upućivati na to da su se Menandrove komedije doista izvodile u pompejskom kazalištu. Drugi istraživači upozoravaju da su pojedini mozaici bili izrađeni u grčkim radionicama, primjerice na otoku Samu, te potom uvezeni u Italiju, pa ih nije moguće izravno povezati s lokalnim kazališnim repertoarom. Prikazi grčkog kazališta mogli su prije svega predstavljati statusni simbol. Vlasnik kuće koji je svoj dom ukrasio prizorima iz Menandrovih drama time je gostima pokazivao poznavanje grčke književnosti i kulture koji su bili važno obilježje obrazovanja i društvenog prestiža među rimskim elitama.

Na slici je mozaik iz tzv. Ciceronove vile u Pompejima, datiran oko 100. pr. Kr., s prizorom uličnih glazbenika za koji se smatra da je nadahnut Menandrovom komedijom Opsjednuta djevojka.

Studija „Boats on the rocks: Late prehistoric nautical iconography and landscape, from Northwest Iberia to Scandinavia“...
03/10/2026

Studija „Boats on the rocks: Late prehistoric nautical iconography and landscape, from Northwest Iberia to Scandinavia“, objavljena 2026. godine u časopisu PLOS ONE, donosi analizu petroglifa s dvanaest lokaliteta u današnjoj Španjolskoj i Portugalu te ih uspoređuje s prikazima brodova iz Švedske i Danske. Većina iberijskih prikaza nalazi se u neposrednoj blizini rijeka, obale ili drugih plovnih putova, što pokazuje da su bili svjesno povezani s pomorskim krajolikom.

Sličnosti u prikazima brodova (ukrašeni pramci i krme, vesla, užad i mogući prikazi jedara) omogućile su njihovo datiranje približno između 1300. i 800. pr. Kr. te upućuju na razmjenu tehnoloških znanja i simboličkih ideja na velikim udaljenostima.

Posebno su zanimljivi tzv. sunčevi križevi, odnosno segmentirani krugovi uz pojedine prikaze brodova, koji podsjećaju na nordijsku ikonografiju i možda ukazuju na širenje zajedničkih predodžbi povezanih sa solarnim kultovima.

U drevnoj Mezopotamiji kraljevska se vlast smatrala božanski utemeljenom. Prema sumerskoj tradiciji, kraljevstvo je „siš...
02/10/2026

U drevnoj Mezopotamiji kraljevska se vlast smatrala božanski utemeljenom. Prema sumerskoj tradiciji, kraljevstvo je „sišlo s neba“, a vladari su svoju legitimnost temeljili na tvrdnji da su ih bogovi odabrali i podupirali. Zauzvrat su kraljevi održavali hramove, financirali kultove i predstavljali se kao zaštitnici božanskog poretka.

Budući da je svako veće gradsko središte imalo vlastitoga zaštitničkog boga, politički i vojni sukobi često su prikazivani i kao sukobi među božanstvima. Rat između Lagaša i Umme u 3. tisućljeću pr. Kr., primjerice, prikazan je kao pobjeda boga Ningirsua nad Šarom, zaštitnikom Umme.

Osvajanje grada moglo je uključivati i odnošenje kipa njegova božanstva. Takav čin simbolizirao je gubitak božanske zaštite i imao snažan psihološki učinak na poraženo stanovništvo. Povratak kipa u grad slavio se, naprotiv, kao povratak samoga boga.

Promjene u političkoj moći utjecale su i na hijerarhiju bogova. Kada je Babilon za Hamurabija postao prijestolnica velikoga kraljevstva, njegov gradski bog Marduk uzdignut je na vrh babilonskog panteona. Kasnije su čak i strani osvajači Babilona, poput perzijskog Kira i Aleksandra Velikog, nastojali svoju vlast prikazati kao legitimnu kroz Mardukovu naklonost.

Arheolozi su u svetištu Pirgi otkrili novi ulomak arhitektonske terakote s prikazom lica Uni, jedne od najvažnijih božic...
28/09/2026

Arheolozi su u svetištu Pirgi otkrili novi ulomak arhitektonske terakote s prikazom lica Uni, jedne od najvažnijih božica etruščanskog panteona. Nalaz potječe iz Hrama B, koji je prije više od 2500 godina bio posvećen toj božici. Tu povezanost potvrđuju i glasovite zlatne pločice iz Pirgija, otkrivene 1960-ih, s natpisima na etruščanskom i feničkom jeziku.

Ulomak pripada antefiksu, ukrasnom elementu koji se postavljao uz rubove krovova prekrivenih crjepovima. Takvi su ukrasi često prikazivali ljudska lica, božanstva ili zaštitne motive. Ovo nije prvi prikaz Uni iz Pirgija, jer su ženski antefiksi iz Hrama B već poznati, ali dodatno obogaćuje naše poznavanje monumentalnog ukrasa toga važnog etruščanskog svetišta.

Subura je bila jedna od najživopisnijih rimskih četvrti: prostor guste izgradnje, društvenih kontrasta, trgovine, zabave...
24/09/2026

Subura je bila jedna od najživopisnijih rimskih četvrti: prostor guste izgradnje, društvenih kontrasta, trgovine, zabave i svakodnevnog života daleko od monumentalne slike Rima kakvu danas najčešće zamišljamo.

Subura se često opisuje kao bučna, prenapučena i nesigurna četvrt. Takva slika ipak je previše pojednostavljena jer su ondje, vlastitim izborom, živjeli i imućniji Rimljani. Prema rimskoj predaji, kralj Servije Tulije živio je u Suburi ili njezinoj neposrednoj blizini. Nakon što ga je svrgnuo zet Tarkvinije Oholi, Servije je ubijen na ulici koja je poslije prozvana Vicus Sceleratus, „Ulica zločina“. Predaja posebno pamti njegovu kćer Tuliju, koja je navodno kočijom prešla preko očeva tijela.

Često se tvrdi i da je Julije Cezar odrastao u Suburi, no za to nema pouzdanih povijesnih dokaza. Njegova je obitelj pripadala dobro povezanoj rimskoj eliti. Otac mu je bio pretor, stric konzul, a s majčine strane bio je povezan s Gajem Marijem. Svetonije (Caes. 46) ipak navodi da je Cezar neko vrijeme stanovao u Suburi dok se natjecao za položaj vrhovnog svećenika.
#

Address

Ivana Lučića 3
Zagreb
10000

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Katedra za staru povijest FFZG posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The University

Send a message to Katedra za staru povijest FFZG:

Shortcuts

Share

Category