Katedra za staru povijest FFZG

Home
Croatia
Zagreb
Katedra za staru povijest FFZG

Katedra za staru povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

03/09/2026

Nova arheološka istraživanja grčkoga Selinunta na Siciliji otkrila su dijelove sjevernih fortifikacija koji pokazuju da se grad prije kartaškog osvajanja 409. pr. Kr. prostirao znatno dalje prema sjeveru nego što se ranije pretpostavljalo.

Na temelju novootkrivenog opsega grada istraživači procjenjuju da je krajem 5. stoljeća pr. Kr. unutar zidina moglo živjeti oko 26.000 stanovnika, dok je šire područje pod nadzorom Selinunta možda obuhvaćalo još oko 90.000 ljudi.

Posebno je važan pronalazak gradskih vrata širokih oko tri metra, koja su vodila prema svetoj cesti i nekropoli. Pretpostavlja se da bi taj slabije zaštićen ulaz mogao biti povezan s probojem kartaške vojske Hanibala Magona tijekom desetodnevne opsade grada 409. pr. Kr., koju detaljno opisuje Diodor Sicilski (13.55.6).

Prema Diodoru, pri osvajanju Selinunta poginulo je oko 16.000 stanovnika, dok ih je približno 5.000 zarobljeno. Grad je ponovno naseljen 405. pr. Kr., ali je tijekom Prvoga punskog rata ponovno razoren i naposljetku napušten.

02/09/2026

Arheolozi su u bečkoj četvrti Simmering otkrili masovnu grobnicu iz rimskog razdoblja s ostacima oko 150 muškaraca, većinom u dobi između 20 i 30 godina. Pokojnici su bili položeni bez pravilnog reda, a gotovo svi pokazuju tragove nasilne smrti.

Antropološka analiza otkrila je brojne ozljede nanesene kopljima, mačevima, bodežima i projektilima, što snažno upućuje na pogibiju u borbi. U grobnici su pronađeni i dijelovi vojne opreme, među njima bodež, ulomci ljuskastog oklopa, obrazina kacige i vrhovi kopalja.

Nalaz se datira između sredine 1. i početka 2. stoljeća, a mogao bi predstavljati prvi izravni arheološki dokaz većeg vojnog sukoba na ovom dijelu dunavskog limesa. Povijesni izvori bilježe sukobe Rimljana s germanskim skupinama osobito tijekom vladavine cara Domicijana (81.–96.). Moguće je da je upravo jedan takav sukob potaknuo pretvaranje manjeg rimskog uporišta u Vindoboni, današnjem Beču, u veliki legijski logor.

01/09/2026

Na kosturu muškarca iz rimskog Eboraka, današnjeg Yorka, istraživači su otkrili tragove ugriza koji odgovaraju napadu lava ili tigra. Muškarac, star između 26 i 35 godina, pokopan je na nekropoli Driffield Terrace, koja se već ranije povezivala s gladijatorima.

Na zdjeličnim kostima uočena su oštećenja nastala u vrijeme smrti, a njihov oblik i raspored odgovaraju ugrizu velike mačke. Isti je muškarac bio i obezglavljen jednim udarcem.

Iako antički izvori često opisuju borbe ljudi i divljih životinja u arenama (venationes), osteološki dokazi takvih sukoba iznimno su rijetki. Autori istraživanja smatraju da bi ovaj nalaz mogao predstavljati prvi fizički dokaz borbe čovjeka i životinje u kontekstu rimskih gladijatorskih igara pronađen u Europi.

Nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li pokojnik bio venator, posebno obučen za borbu sa životinjama, ili osuđenik izložen zvijerima u sklopu javne kazne.

Rezultati istraživanja objavljeni su u znanstvenom časopisu PLOS ONE, u studiji „Unique osteological evidence for human-animal gladiatorial combat in Roman Britain“.

26/08/2026

Istraživanja u Tel Megidu u Izraelu možda su pružila arheološke tragove prisutnosti vojske faraona Nekha II. na tom važnom utvrđenom položaju. Pronađena je veća količina egipatske keramike iz 7. stoljeća pr. Kr., što podupire pretpostavku da je Megido početkom 6. stoljeća pr. Kr. služio kao egipatsko uporište.

Nalazi su posebno zanimljivi zbog biblijske predaje prema kojoj je judejski kralj Jošija stradao kod Megida oko 609. pr. Kr., tijekom prolaska Nekhove vojske prema sjeveru.

Uz egipatsku keramiku pronađeni su i grčki ulomci datirani približno između 630. i 610. pr. Kr. Oni otvaraju mogućnost da su u egipatskoj vojsci kod Megida služili i grčki plaćenici, što se dobro uklapa u druge izvore koji potvrđuju posezanje za stranim vojnicima u egipatskoj službi u tom razdoblju.

24/08/2026

U prikazu Kvinta Kurcija Rufa, bitka na Hidaspu 326. pr. Kr. nije samo vojni sukob Aleksandra Velikog i indijskog kralja Pora, nego i svojevrsna usporedba njihovih karaktera. Promatrajući Porovu vojsku, s ratnim slonovima raspoređenima među postrojbama, Aleksandar je navodno izjavio da napokon vidi „opasnost dostojnu njegova duha“ (animus). Upravo riječ animus Kurcije koristi kako bi naglasio odlučnost, hrabrost i nepokolebljivost obojice vladara.

Por je, unatoč višestrukim ranama i porazu svoje vojske, nastavio pružati otpor. Kada ga je Aleksandar upitao zašto se odlučio boriti umjesto da mu se pokori, odgovorio je: „Poznavao sam vlastitu snagu, ali tvoju još nisam iskušao.“ Prema predaji, na pitanje kako želi da Aleksandar postupa s njim Por je odgovorio jednostavno: „Kao s kraljem.“ Aleksandar mu je potom vratio vlast i proširio posjede.

23/08/2026

Svakodnevni život rimskog vojnika nije se sastojao samo od borbe. Velik dio vremena odlazio je na stražarsku službu, gradnju, održavanje utvrda i druge fizički zahtjevne poslove. Neki su zato pokušavali iskoristiti osobne veze s nadređenima kako bi dobili lakše zadatke.

Sačuvana pisma rimskih vojnika pokazuju, međutim, da preporuke nisu uvijek bile dovoljne. Vojnik Gaj Julije Apolinarije otvoreno je zapisao da se „ništa ne događa bez novca“ te da preporuke malo vrijede ako se čovjek sam ne pobrine za svoj položaj.

Tacit navodi da su legionari ponekad morali podmićivati centurione kako bi bili oslobođeni težih dužnosti. Takva je praksa bila jedan od razloga nezadovoljstva vojnika koji su se 14. godine pobunili u Panoniji. Pojedini su zapovjednici, prema Tacitu, čak namjerno dodjeljivali teške poslove imućnijim vojnicima kako bi ih prisilili na plaćanje mita.

20/08/2026

Više od 60 ljuskica rimskog oklopa koje su pronađene u Karnuntu, nosi isti reljefni prikaz mladića s kacigom. Motiv bi mogao predstavljati boga Marsa. Ljuskasti oklopi (lorica squamata) sastojali su se od stotina ili čak tisuća preklapajućih metalnih ljuskica pričvršćenih na tekstilnu podlogu. Pojedinačne ljuskice gotovo nikada nisu bile ukrašavane, pa je skupina iz Karnunta iznimno zanimljiva.

Četrnaesta legija nosila je počasni naziv Martia Victrix („Marsova i pobjednička”), koji je stekla nakon ključne uloge u gušenju Budikina ustanka u Britaniji 60. i 61. godine. Od početka 2. stoljeća legija je bila trajno smještena u Karnuntu, a posebno se istaknula tijekom Markomanskih ratova.

Ako prikaz doista predstavlja Marsa, motiv možda nije bio samo običan ukras, već je mogao upućivati na identitet, čast i tradiciju legije.

18/08/2026

Nakon bitke kod Gaugamele (Arbele), Aleksandar je krenuo ravno prema Babilonu, a stanovnici su mu izašli u susret, donoseći darove i predajući mu grad. Nakon ulaska u Babilon naredio je obnovu hramova koje je svojedobno razorio Kserkso te je Mazeja imenovao gradskim satrapom. Mazeј je nakon bitke pobjegao u Babilon i organizirao predaju grada Makedoncima.

Aleksandar je potom izvršio nekoliko imenovanja na položaje satrapa prije nego što je krenuo prema Suzi. Do grada mu je trebalo dvadeset dana, a i Suza mu se predala zajedno sa svojim golemim blagom, među kojim se nalazio i velik dio plijena koji je Kserkso odnio iz Grčke 480. pr. Kr.

14/08/2026

Reljefi iz doba Ramzesa II. i III. pokazuju da im je oklop bio mnogo šareniji nego što bismo danas očekivali. Na prikazima bitke kod Kadeša Ramzes II. nosi dugi ljuskasti oklop kratkih rukava, sastavljen od naizmjeničnih redova plavih i žutih ljuski. Njegov kočijaš Menna prikazan je u oklopu s plavim, crvenim i žutim ljuskama. Slični, izrazito šareni oklopi prikazani su i u grobnici Ramzesa III. u Dolini kraljeva.

Da nije riječ samo o umjetničkoj slobodi potvrđuje izniman nalaz iz Tutankamonove grobnice. Ondje je pronađen gotovo cjelovit oklop izrađen od kožnih ljuski pričvršćenih na lanenu podlogu. Istraživanja su pokazala da su ljuske izvorno bile obojene crveno i zeleno, a vjerojatno su bile polirane voskom ili uljem kako bi se dodatno sjajile.

Takav raskošan oklop nije morao imati heraldičko značenje, ali je sigurno imao snažan vizualni učinak. Usred prašine i kaosa bojnog polja faraon je tako bio najvidljivija osoba.

12/08/2026

Lokalitet Iskandar Tepa, smješten na vrhu brežuljka u provinciji Surhandarija na jugoistoku Uzbekistana, za koji se nekoć smatralo da je bio manje antičko naselje, sada je reinterpretiran kao privremeni grčki vojni logor. Datira se u grčko-baktrijsko razdoblje te je vjerojatno bio dio šire grčke vojne prisutnosti u središnjoj Aziji prije više od 2200 godina.

Obrambeni jarak dug oko 400 metara okruživao je prostor površine približno 1,2 hektara. Iskopavanja su pokazala da je jarak bio širok do 7 metara i dubok oko 1 metar, dok tragovi rupa za stupove upućuju na to da su obrambeni sustav možda dodatno ojačavale drvene palisade. Tlocrt lokaliteta razlikuje se od utvrđenih naselja od ćerpiča, uobičajenih za ovo područje, te podsjeća na privremeni vojni logor. Istraživači su ga usporedili s lokalitetom Boysari Tepa u središnjoj Sogdijani, za koji se također pretpostavlja da je imao vojnu funkciju.

Istraživanja su otkrila više od 90 ukopanih jama, od kojih su mnoge vjerojatno grobovi, što upućuje na to da je tijekom 1. stoljeća po. Kr. nekadašnji logor pretvoren u nekropolu. Novac s portretima grčko-baktrijskih vladara omogućuje datiranje lokaliteta u 2. stoljeće pr. Kr. Buduća iskopavanja trebala bi utvrditi koliko je dugo logor bio u uporabi.

Address

Ivana Lučića 3
Zagreb
10000

Website

https://cisp.ffzg.unizg.hr/

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Katedra za staru povijest FFZG posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The University

Send a message to Katedra za staru povijest FFZG:

Want your university to be the top-listed University in Zagreb?