16/05/2026
Osmanlije na Eurosongu
Na ovogodišnjem Eurosongu, predstavnici Hrvatske, grupa Lelek, pojavili su se s pjesmom "Andromeda" koja kroz koreografiju i stihove tematizira ili asocira na mitološko -običajno shvatanje života katolika u Bosni u osmansko doba. Prema tom shvatanju, katoličke djevojke i žene pretežno u srednjoj Bosni pravile su tetovaže križa i ostalih kršćanskih simbola koje su bile "odbrana" od Osmanlija. Navodno, kako su Osmanlije otimale kršćansku djecu i slali ih u Istanbul da budu janjičari i sluge, katolici su tako željeli zaštitili svoju djecu i zauvijek ih obilježiti, kako bi znali kome pripadaju. Po predaji, katolici su tako tetovirali svoje djevojke, kako bi bile odbojne muslimanima i kako bi u slučaju da ih odvedu, uvijek znale što su nekad bile. Tetovirana su muška i ženska djeca od 3. do 18. godine i to na blagdan Svetog Josipa, Blagovijest, Veliki petak i u Korizmeno vrijeme pomoću prirodnih materijala kao što su med, ugljen, pljuvačka i majčino mlijeko. Teme su bile: razbojnički križ, Jeličin križ itd. Tetoviranje je bilo redovmo do 1938. godine, a od onda je u padu. Zadnja osoba koja se je sicala tradicijski načinom rođena je 1969., a mati ju je sicala 1984. godine.
Za razliku od mitologije, naučna istraživanja o devširmi u Osmanskoj Državi i Bosni pokazuju prilično drukčiju sliku. Osim što je to bio strogo uređen zakonski proces, konkretno u slučaju Bosne zabilježeni su sljedeći zaključci:
"Sredinom 16. stoljeća muslimani su činili 78% dokumentiranog regrutnog potencijala, dok je taj procenat početkom 17. stoljeća iznosio 87% mladića iz muslimanskih porodica. Regrutiranje nemuslimana ni po čemu se ne razlikuje od muslimana, počev od uzrasta do drugih specifičnosti koje su pratile regrutaciju. Bilo je neznatnih odstupanja od zakonom propisanih normi u pogledu regrutiranja braće ili dvojice mladića iz jednog sela, što je vjerovatno rezultat želje roditelja. U protivnom, na takve pojave bio bi pokrenut spor pred sudom, na koji su roditelji imali pravo, ili na upućivanje žalbe višim instancama, kako je uobičajena praksa kod prekoračenja i odstupanja od zakonom propisanih obaveza. Želja nemuslimana za uvrštavanje u red janjičara prisutna je i u nekim drugim krajevima na području Balkana, ne samo u Bosni." (Više u knjizi: Aladin Husić, Devširma u Bosni - o regrutaciji Bosanaca u janjičare, Orijentalni institut, Sarajevo, 2023.)
