Tado Jurić - migracije

04/08/2026

Migracijska kriza: Europi ne nedostaju mišljenja, nego metode predviđanja i upravljanja migracijama

Migracije su posljednjih godina postale prije svega ideološko pitanje. Političke stranke diljem Europe na njima grade identitet, mobiliziraju birače i ostvaruju političke bodove, dok su društvene mreže prepune rasprava o tome tko je u pravu, a tko u krivu. Taj obrazac promatramo već godinama.

O migracijama danas gotovo svi imaju mišljenje. Ono što Europi, međutim, nedostaje nisu nova mišljenja, nego novi znanstveni alati za njihovo razumijevanje i predviđanje.
Upravo iz tog razloga razvio sam metodologiju predstavljenu u svojim knjigama:

1. Big (Crisis) Data in Social Sciences and Humanities: Predicting Crises (Hamburg, 2023.)
2. Immigration Ideology: Europe's Demographic Survival (Hamburg, 2025., 432 stranice)

Umjesto da migracije promatra tek kada postanu vidljive u službenim statistikama ili prerastu u političku krizu, ova metodologija koristi digitalne tragove i Big Data pokazatelje kako bi se određeni migracijski procesi mogli prepoznati znatno ranije.
Najnoviji događaji u španjolskoj Ceuti pokazuju da takav pristup nije samo teorijska mogućnost. U pojedinim slučajevima obrasci migracijskih kretanja mogu se uočiti prije nego što postanu očiti kroz klasične statističke izvore.

Budućnost upravljanja migracijama neće pripadati onima koji će proizvesti još glasnije ideološke rasprave, nego onima koji će razviti preciznije metode predviđanja i razumijevanja migracijskih procesa.
Europa ne treba još jednu podjelu oko migracija. Tijekom posljednjih desetljeća čuli smo gotovo sve argumente – od poziva na strože kontrole granica, preko humanitarnih pristupa, do ekonomskih i sigurnosnih perspektiva. Ono što nedostaje jest sposobnost ranog prepoznavanja procesa koji prethode migracijskim krizama.

Nakon svake nove krize ponavlja se isti obrazac: govori se kako će se sljedeći put reagirati ranije i učinkovitije. No bez novih analitičkih alata takva obećanja ostaju teško ostvariva.

Ako postoje metodologije koje omogućuju ranije prepoznavanje migracijskih pritisaka, a njihova se vrijednost potvrđuje na stvarnim primjerima, legitimno je postaviti pitanje zašto takvi pristupi još uvijek nisu sastavni dio europskih sustava za analizu migracija.
Migracijske krize danas zahtijevaju golema sredstva za upravljanje granicama i saniranje posljedica. Ulaganje u metode ranog prepoznavanja rizika moglo bi biti višestruko isplativije od upravljanja krizama kada one već nastanu.

Metode razvijene u 20. stoljeću uglavnom objašnjavaju ono što se već dogodilo. Izazovi 21. stoljeća zahtijevaju metodologije koje mogu pravodobno prepoznati procese koji tek nastaju.
Ako se nova metodologija potvrđuje na stvarnim primjerima, poput najnovijih događaja u Ceuti, zar nie vrijeme da se dio rasprave s ideoloških sukoba usmjeri prema znanstveno utemeljenim metodama predviđanja.

Jer upravo sposobnost pravodobnog prepoznavanja migracijskih pritisaka mogla bi postati jedna od najvažnijih pretpostavki učinkovite europske migracijske politike.

03/08/2026

Migracijski pritisak u Ceuti mogao se predvidjeti i spriječiti migracijskom analitikom Big Data

Društvene mreže nisu samo komunikacijska platforma: one su vrijedan izvor socio-demografskih podataka koji omogućuje praćenje migracijskih procesa u stvarnom vremenu.

Dok Europa danas raspravlja o dramatičnim događajima u Ceuti, želim podsjetiti da su se ovakvi migracijski pritisci mogli ranije prepoznati, a pravodobnim djelovanjem i ublažiti njihove posljedice.

Upravo je to bio cilj mojih istraživanja i knjiga o primjeni Big Data metodologije u analizi migracija: razviti alate za rano otkrivanje migracijskih trendova na temelju digitalnih tragova kako bi se donositeljima odluka omogućilo pravodobno djelovanje utemeljeno na podacima, a ne na dojmovima ili političkim reakcijama.

Nažalost, umjesto sustavnog ulaganja u prediktivnu analitiku i sustave ranog upozoravanja, migracije su često ostajale zarobljene između dvije krajnosti, politizacije s jedne strane i ignoriranja problema s druge.

Znanost ne može zaustaviti migracije, ali može pomoći da ih bolje razumijemo, ranije prepoznamo i na njih odgovorimo racionalno, na temelju podataka, a ne tek kada kriza postane naslovnica medija.

O metodologiji predviđanja migracijskih kriza pišem i govorim već godinama.

U knjizi "Big (Crisis) Data in Social Sciences and Humanities: Predicting Crises" (Hamburg, 2023.) razvio sam metodologiju koja pokazuje kako se pomoću Big Data, digitalnih tragova, internetskih pretraživanja i društvenih mreža mogu prepoznati i predviđati migracijski procesi prije nego što postanu vidljivi u službenim statistikama ili medijima.

Temelji te metodologije dodatno su razrađeni u knjizi "Suvremene migracije i opstanak nacije", u kojoj sam pokazao kako društvene mreže predstavljaju vrijedan socio-demografski izvor podataka.

Primjerice, pratio sam rast Facebook zajednica stranih radnika i izbjeglica u Hrvatskoj: Nepalaca, Filipinaca, Indijaca, Bangladešana, Makedonaca, Ukrajinaca i drugih kao pokazatelj intenziteta i strukture useljavanja. Time sam pokazao da digitalni tragovi omogućuju praćenje migracijskih procesa gotovo u stvarnom vremenu, mnogo prije objave službenih statistika.

Slučaj Ceute dodatno potvrđuje vrijednost takvog pristupa.

Posljednjih dana analizirali smo digitalne tragove povezane s migracijama prema Ceuti. Pokazalo se da osobe koje planiraju prelazak granice ne pretražuju samo naziv Ceuta, nego i stanje mora, vremensku prognozu, pogranična mjesta na marokanskoj strani granice, rute prema Ceuti, mogućnosti traženja azila te niz drugih pojmova na arapskom i francuskom jeziku.

Jednako važan izvor podataka predstavljaju i društvene mreže. Analiza velikih Facebook grupa povezanih s migracijskim rutama prema Ceuti pokazuje da se upravo ondje razmjenjuju informacije o rutama, vremenskim uvjetima, prelascima granice i drugim praktičnim aspektima putovanja. Pojedine grupe okupljaju više od 120.000 članova, dok promatrane zajednice zajedno broje više od 230.000 članova i generiraju više od 500 objava dnevno.

Upravo kombinacija Google Trendsa, društvenih mreža i drugih Big Data izvora omogućuje uočavanje migracijskih obrazaca znatno prije nego što ih registriraju službene statistike.

Nažalost, za daljnji razvoj ovakvih metodologija u Hrvatskoj godinama nije bilo ozbiljnog interesa. Dok se u svijetu sve više ulaže u umjetnu inteligenciju, Big Data analitiku i sustave ranog upozoravanja, potencijal digitalnih tragova u području migracija ostao je uglavnom neiskorišten.

Pouka slučaja Ceute nije samo ono što se dogodilo na španjolsko-marokanskoj granici. Pouka je da države koje žele učinkovito upravljati migracijama moraju raspolagati pravodobnim i kvalitetnim podacima. Službena statistika ostaje nezamjenjiva, ali više nije dovoljna. Potrebno ju je nadopuniti analizom digitalnih tragova, internetskih pretraživanja i društvenih mreža kako bi se migracijski trendovi mogli pratiti gotovo u stvarnom vremenu.

Hrvatskoj je potreban sustav migracijske inteligencije koji će objediniti službene statistike, Big Data izvore i umjetnu inteligenciju u funkciji donošenja javnih politika. Bez kvalitetnijih podataka nema ni kvalitetnijih odluka.

U narednim danima objavit ću Policy Brief s detaljnom analizom slučaja Ceute, metodologijom istraživanja, analizom digitalnih tragova, društvenih mreža i preporukama za donositelje odluka.

Policy Brief bit će objavljen na novoj analitičkoj platformi:
Migration and Demographic Intelligence (MDI)
www.demografija-analitika.eu
Powered by the Southeast Europe Observatory for Migration and Demography (SEOMD).

Vjerujem da suvremene migracije zahtijevaju suvremene metode njihova razumijevanja. Upravo je to cilj ove platforme.

Jer ne možemo upravljati migracijama 21. stoljeća metodama prikupljanja podataka 20. stoljeća.

22/07/2026

Koliko stranih radnika danas stvarno živi u Hrvatskoj? Odgovor je iznenađujući - ne znamo.

U novoj analizi usporedio sam službene podatke MUP-a i najnovije podatke Državnog zavoda za statistiku za razdoblje 2021.–2025.
Glavni zaključci:
• Razlika između administrativnih podataka MUP-a i službene migracijske statistike nije slučajna, nego se sustavno ponavlja iz godine u godinu.
• Čak i kada se iz usporedbe isključe produljenja i sezonske dozvole te usporede samo nove dozvole za zapošljavanje s brojem međunarodnih useljenika, ostaje značajna razlika koju postojeći podaci ne mogu u potpunosti objasniti.
• Istodobno, struktura dozvola pokazuje da Hrvatska ulazi u novu fazu migracija. Gotovo 41 % svih dozvola u 2025. odnosilo se na produljenja, što upućuje na to da sve veći broj stranih radnika ostaje u Hrvatskoj dulje vrijeme i postupno stječe uvjete za dugotrajniji boravak.
Ovo nije optužba ni MUP-u ni DZS-u. Obje institucije mjere različite pojave. Međutim, analiza pokazuje da Hrvatskoj treba bolje povezivanje administrativnih i statističkih evidencija kako bi država mogla pouzdano planirati tržište rada, demografsku i migracijsku politiku.

U prilogu je grafički prikaz glavnih nalaza istraživanja.
Cijela analiza na linku.

20/07/2026

NOVI PODACI POTVRDILI. Službeni podaci potvrdili moju tezu: gotovo dvije trećine hrvatskih državljana koji napuste Njemačku ne vraća se u Hrvatsku.

U svojim sam ranijim analizama pokazao da značajan dio hrvatskih državljana koji napuste Njemačku ne vraća se u Hrvatsku, nego odlazi u treće zemlje ili se ne evidentira kao povratnik u hrvatskoj službenoj statistici.

To sada ponovno potvrđuju službeni podaci za 2025. godinu.
Prema njemačkom Saveznom statističkom uredu (Destatis), 22.691 hrvatski državljanin napustio je Njemačku tijekom 2025. Istodobno, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iz Njemačke se u Hrvatsku doselilo 8.334 hrvatskih državljana.

Drugim riječima, više od 14 tisuća hrvatskih državljana koji su napustili Njemačku nije evidentirano kao povratnici iz Njemačke u Hrvatskoj. To znači da se u hrvatskoj statistici kao povratnici pojavljuje tek oko 37 % hrvatskih državljana koji su napustili Njemačku.

To ne znači da se svi ostali nikada neće vratiti u Hrvatsku. Dio se preselio u DE, CH i BiH, dio će se možda vratiti kasnije, a dio može biti drukčije administrativno evidentiran. Međutim, jedna je činjenica neupitna: odlazak iz Njemačke nije isto što i povratak u Hrvatsku.

Pozitivno je što podaci za 2025. upućuju na blago jačanje povratnih migracija hrvatskih državljana. To je trend koji treba pozdraviti i dodatno poticati.
Istodobno, razlike između administrativnih izvora pokazuju da Hrvatskoj i dalje nedostaje cjelovit migracijski informacijski sustav. Uspostava jedinstvenog migracijskog registra nije samo statističko pitanje, nego jedan od preduvjeta za učinkovitu demografsku i migracijsku politiku.

U sljedećoj analizi pokazat ću još jedan ozbiljan metodološki problem: zašto se službeni podaci o broju stranih radnika i imigranata u Hrvatskoj razlikuju za više od 100.000 osoba.

Demografija-analitika.eu
Southeast Europe Centre for Migration and Demography (SECMD)

16/07/2026

Ako vjerujemo njemačkoj statistici danas, morali smo joj vjerovati i jučer
- Zašto dvije trećine odlazaka Hrvata iz Njemačke ne završava u Hrvatskoj -

Godinama upozoravam da se administrativni podaci država useljavanja moraju ozbiljno uzimati u obzir pri analizi hrvatskih migracija. Kada su njemački podaci pokazivali da iz Hrvatske odlazi znatno više ljudi nego što je prikazivala domaća statistika, često se tvrdilo da nisu usporedivi ili da ih treba tumačiti s velikim oprezom. Danas se upravo isti podaci koriste kao glavni dokaz povratka.

Ne možemo statistici vjerovati samo onda kada potvrđuje poželjnu društvenu ili političku priču. Ako su podaci Saveznog statističkog ureda Njemačke vjerodostojni danas, morali su biti vjerodostojni i prije deset godina, kada smo upozoravali na razmjere iseljavanja iz Hrvatske.

Stoga sam usporedio službene podatke Njemačke, Austrije, Švicarske i Hrvatske.
Između 2020. i 2024. službene statistike Njemačke, Austrije i Švicarske evidentiraju približno 149 tisuća odlazaka hrvatskih državljana iz tih zemalja. U istom razdoblju hrvatski Državni zavod za statistiku registrirao je oko 53,5 tisuće doseljenih hrvatskih državljana iz inozemstva. Drugim riječima, samo približno jedna trećina migracijskog volumena pojavljuje se kao registrirani povratak u Hrvatsku.

Istodobno se događaju tri procesa: broj novih iseljavanja iz Hrvatske pada, dio naših iseljenika vraća se u domovinu, a dio nakon Njemačke nastavlja život u Austriji, Švicarskoj ili drugdje (često i u BiH).

Napomena: Izneseni stavovi osobni su znanstveni stavovi autora.
Cijeli članak na linku u prvom komenatru koga zanima.

14/07/2026

Samo gitara. Bez riječi.

Instrumentalna gitara uz vizualizacije demografskih i migracijskih podataka.

Izvor podataka: Our World in Data i Eurostat.

Samo gitara. Bez riječi.Glazbena podloga za promišljanje o stanov...

06/07/2026

U pograničnom ruralnom pojasu Hrvatske uz granicu s BiH (čak 1000 km granice), kada se izuzmu veći gradovi, danas živi tek oko 80 tisuća stanovnika. Riječ je o jednom od demografski najispražnjenijih prostora u Europskoj uniji. Da to predstavlja sigurnosni rizik, suvišno je dodati.

Procjena na temelju Popisa stanovništva 2021.; iz izračuna su isključena veća urbana središta (Dubrovnik, Ploče, Metković, Imotski, Knin, Nova Gradiška, Slavonski Brod i Županja).

Više u knjizi: Jurić, T. (2025) " Suvremene migracije i opstanak nacije", ŠK Zagreb

30/06/2026

Čak 40 % Hrvata u Hrvatskoj ima obiteljske korijene u Bosni i Hercegovini.
Danas je Večernji list objavio rezultate mog najnovijeg demografskog istraživanja: čak 40 % Hrvata u Hrvatskoj ima obiteljske korijene u Bosni i Hercegovini. Preciznije, gotovo svaki drugi stanovnik Hrvatske ima barem jednog pretka: roditelja, djeda, baku ili još starije pretke rođene u BiH.

Novo moje demografsko istraživanje pokazuje koliko su Hrvati iz BiH oblikovali današnju Hrvatsku. Stoljećima su upravo oni bili jedan od najvažnijih demografskih oslonaca hrvatske države, nadoknađujući gubitke nastale ratovima, iseljavanjem i dugotrajnim padom nataliteta.

Međutim, taj se demografski potencijal danas ubrzano iscrpljuje. Prema našim procjenama, nastave li se sadašnji trendovi, broj Hrvata koji stvarno žive u Bosni i Hercegovini mogao bi se do 2035. godine prepoloviti.

Hrvatska tako postupno gubi jedan od posljednjih velikih izvora kulturno, jezično i nacionalno bliskog stanovništva. Dok se taj potencijal smanjuje, država se sve više oslanja na useljavanje radne snage iz udaljenih dijelova svijeta.

To nije samo pitanje položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. To je i pitanje dugoročne demografske, društvene, gospodarske i sigurnosne budućnosti Hrvatske.

Rezultati se temelje na analizi popisnih podataka i demografskih procjena.

Cijeli stručni članak dostupan je u komentaru.

11/06/2026

Bio sam tu kad tema migracija i demografije nije nosila korist ni vidljivost

U jeku pandemije COVID-19, kada su gotovo svi društveni, politički i znanstveni reflektori bili usmjereni prema jednoj temi, nastavio sam istraživati i upozoravati na demografske procese i posljedice iseljavanja.

Tada za demografiju i hrvatsko iseljeništvo nije bilo velike javne pozornosti, institucionalne podrške niti ikakvih javnih sredstava. Tema nije donosila vidljivost koju ima danas. Mnogi koji danas govore o demografiji, migracijama i hrvatskom iseljeništvu kao ključnom nacionalnom pitanju tada se njome nisu bavili.

Ipak, nastavio sam istraživati, pisati i upozoravati (9 znanstvenih monografija financiranih vlastitim sredstvima) - jer demografija nije pitanje trenutnog interesa ili političkog ciklusa, nego pitanje dugoročnog opstanka i razvoja društva.

Drago mi je da je danas ta tema ponovno dobila važnost i da o njoj govori sve veći broj ljudi. No važno je podsjetiti da su neki od nas na te procese upozoravali puno prije nego što je demografija postala jedna od središnjih društvenih tema.

Upravo u kriznom razdoblju COVID-a-19 u znanstvenom radu istaknuo sam: „iseljavanje i demografija, a ne COVID-19, ključan su problem Hrvatske”.

Demografija za mene nije postala važna kada je postala popularna tema. Bila je predmet mojeg istraživanja i onda kada je bila na margini javnih rasprava i onda kada sam zbog te teme prolazio iskustva koja ću zadržati samo za sebe.

Zato je važno razlikovati dugogodišnji znanstveni rad, nečiju spremnost da se izloži od naknadnog interesa za temu kada ona postane društveno i politički aktualna. Jer svi znamo: lako je biti general nakon utabanog p**a.

Rad "Posljedice recentnog iseljavanja na obrazovni sustav
i dostupnost radne snage u Hrvatskoj i zemljama
Zapadnog Balkana (2021., Jurić & Hadžić) na linku u prvom komentaru.

03/06/2026

Vraćaju li se Hrvati iz Njemačke ili ulazimo u novu fazu migracija?

Nakon desetljeća snažnog iseljavanja dogodila se važna promjena. Podaci njemačkog statističkog ureda Destatis pokazuju da se migracijski trend hrvatskih državljana prema Njemačkoj preokrenuo. Broj novih odlazaka snažno se smanjuje, a od 2023. više hrvatskih državljana napušta Njemačku nego što ih u nju dolazi.

Kao netko tko se godinama bavi migracijama, takav trend mogu samo pozdraviti. Svako smanjenje iseljavanja i svaki povratak ljudi u Hrvatsku važna je i pozitivna vijest. Međutim, podaci zahtijevaju dublju analizu. Odlazak iz Njemačke nije uvijek isto što i povratak u Hrvatsku. Dio naših iseljenika doista se vraća, ali dio nastavlja migracijski put prema drugim državama, prije svega Austriji i Švicarskoj.

U posljednjih pet godina, prema službenim statistikama zemalja primitka, u Njemačku, Austriju i Švicarsku doselilo se približno 187 tisuća hrvatskih državljana, dok ih je oko 149 tisuća te države napustilo. To pokazuje da veliki iseljenički val slabi, ali i da hrvatske migracije nisu prestale, one mijenjaju oblik.

Nekadašnja gotovo jednosmjerna migracija prema Njemačkoj postupno prelazi u fazu povratnih, kružnih i sekundarnih migracija unutar Europe. Zato danas ključno pitanje više nije samo koliko se ljudi vraća, nego tko se vraća. Ako se vraćaju mlade obitelji s djecom, riječ je o iznimno važnom demografskom potencijalu. Takav trend trebao bi se vidjeti i kroz povećanje broja djece u školama i vrtićima te kroz jačanje lokalnih zajednica.

Ako se pak vraćaju uglavnom starije osobe ili se dio iseljenika samo premješta prema drugim europskim državama, tada je demografski učinak bitno drugačiji. Zato nam u novoj fazi migracija nisu dovoljne samo ukupne brojke. Moramo znati strukturu povratka: dob, obitelj, djecu, zanimanja i namjeru ostanka.
Tek tada ćemo znati svjedočimo li samo kraju velikog vala iseljavanja ili početku stvarne demografske obnove Hrvatske.

Povratak 10.000 osoba starije dobi i povratak 10.000 mladih roditelja s djecom nemaju isti demografski učinak.