Tado Jurić - migracije

03/06/2026

Vraćaju li se Hrvati iz Njemačke ili ulazimo u novu fazu migracija?

Nakon desetljeća snažnog iseljavanja dogodila se važna promjena. Podaci njemačkog statističkog ureda Destatis pokazuju da se migracijski trend hrvatskih državljana prema Njemačkoj preokrenuo. Broj novih odlazaka snažno se smanjuje, a od 2023. više hrvatskih državljana napušta Njemačku nego što ih u nju dolazi.

Kao netko tko se godinama bavi migracijama, takav trend mogu samo pozdraviti. Svako smanjenje iseljavanja i svaki povratak ljudi u Hrvatsku važna je i pozitivna vijest. Međutim, podaci zahtijevaju dublju analizu. Odlazak iz Njemačke nije uvijek isto što i povratak u Hrvatsku. Dio naših iseljenika doista se vraća, ali dio nastavlja migracijski put prema drugim državama, prije svega Austriji i Švicarskoj.

U posljednjih pet godina, prema službenim statistikama zemalja primitka, u Njemačku, Austriju i Švicarsku doselilo se približno 187 tisuća hrvatskih državljana, dok ih je oko 149 tisuća te države napustilo. To pokazuje da veliki iseljenički val slabi, ali i da hrvatske migracije nisu prestale, one mijenjaju oblik.

Nekadašnja gotovo jednosmjerna migracija prema Njemačkoj postupno prelazi u fazu povratnih, kružnih i sekundarnih migracija unutar Europe. Zato danas ključno pitanje više nije samo koliko se ljudi vraća, nego tko se vraća. Ako se vraćaju mlade obitelji s djecom, riječ je o iznimno važnom demografskom potencijalu. Takav trend trebao bi se vidjeti i kroz povećanje broja djece u školama i vrtićima te kroz jačanje lokalnih zajednica.

Ako se pak vraćaju uglavnom starije osobe ili se dio iseljenika samo premješta prema drugim europskim državama, tada je demografski učinak bitno drugačiji. Zato nam u novoj fazi migracija nisu dovoljne samo ukupne brojke. Moramo znati strukturu povratka: dob, obitelj, djecu, zanimanja i namjeru ostanka.
Tek tada ćemo znati svjedočimo li samo kraju velikog vala iseljavanja ili početku stvarne demografske obnove Hrvatske.

Povratak 10.000 osoba starije dobi i povratak 10.000 mladih roditelja s djecom nemaju isti demografski učinak.

02/06/2026

DEMOGRAFSKI I MIGRACIJSKI OPSERVATORIJ HRVATSKE

Demografska slika Hrvatske kroz podatke (1): "Raspad demografske ravnoteže prostora"

- Pokrećem seriju kratkih analiza u kojima ću kroz podatke, karte i istraživanja prikazivati ključne demografske i migracijske procese koji oblikuju budućnost Hrvatske.

- Demografija se u javnosti često svodi na nekoliko pokazatelja: koliko nas ima, koliko se djece rodilo ili koliko se ljudi odselilo. Međutim, iza tih brojki odvijaju se mnogo dublje promjene.

- Prva karta prikazuje jednu od najvećih transformacija suvremene Hrvatske: promjenu broja stanovnika po županijama između 1991. i 2021. godine.
U ta tri desetljeća Hrvatska nije samo izgubila gotovo 900 tisuća stanovnika. Dogodilo se nešto dublje: promijenjena je demografska karta zemlje, odnosno dogodio se raspad demografske ravnoteže prostora.
Nacionalni pad od −18,7 % skriva velike regionalne razlike. Dok se stanovništvo sve više koncentrira oko nekoliko urbanih i gospodarskih središta, pojedini dijelovi Hrvatske izgubili su trećinu, a neki gotovo polovicu stanovništva.

- Kada neki prostor izgubi 30 ili 40 % stanovnika, posljedice nisu samo statističke. Mijenja se cijeli društveni sustav: smanjuje se broj djece i održivost škola, ubrzava se starenje stanovništva i smanjuje sposobnost prostora za vlastitu obnovu.

- Hrvatska, istina, prolazi iste velike procese koji su zahvatili gotovo sva razvijena društva: demografsku tranziciju, urbanizaciju, promjenu obitelji i nove životne obrasce. No hrvatski slučaj ima dodatnu dimenziju: dugotrajno iseljavanje mladog i radno aktivnog stanovništva dodatno je ubrzalo starenje i prostornu neravnotežu.

Zato ključno pitanje budućnosti nije samo: Koliko će Hrvatska imati stanovnika? Nego sve važnije pitanje postaje: Kakvu će strukturu stanovništva imati i hoće li se razvoj koncentrirati u samo nekoliko demografskih točki?

- Cilj Demografskog i migracijskog opservatorija Hrvatske nije samo prikazivati brojke, nego objasniti procese koji stoje iza njih (sve u linku, koga zanima).

Izvor: Jurić, T. (2025). Suvremene migracije i opstanak nacije. Školska knjiga.

01/06/2026

"Migracije i demografija kao pitanje opstanka hrvatskog naroda"

Z1, Emisija Ton, slika, politika, urednik i voditelj Davor Dijanović, 13.05.2026.gost dr. sc. Tado Jurić2. U knjizi već na početku iznosite vrlo dramatične ...

28/05/2026

Objavljena je moja nova međunarodna znanstvena knjiga „Immigration Ideology: Europe’s Demographic Survival“ (Hamburg), pisana na engleskom jeziku, posvećena suvremenim migracijama, demografskim promjenama i budućnosti Europe.

- Knjiga se nadovezuje na istraživanja predstavljena u djelu Suvremene migracije i opstanak nacije (Školska knjiga, 2025.), ali ih sada proširuje prema europskoj i međunarodnoj akademskoj javnosti. Cilj joj nije proizvodnja straha niti ideoloških podjela, nego otvaranje ozbiljne, empirijski utemeljene rasprave o procesima koji dugoročno mijenjaju europska društva.

- Knjiga postavlja pitanja o odnosu kapitala i demografije, granicama integracije, posljedicama slobode kretanja radne snage unutar Europske unije te o tome postoji li danas u Europi dugoročna i održiva migracijska strategija.

- Sve ove godine dok sam pisao i istraživao, neki su zarađivali na migracijama, uvozili jeftinu stranu radnu snagu, grabili laktovima mjesta u upravnim odborima, političkim strukturama i interesnim mrežama. Ja sam pak krenuo drugim putem. Nisam pristajao na intelektualnu šutnju radi osobnog komfora niti sam prilagođavao znanstvene zaključke očekivanjima političkih i ideoloških poluga moći. Izabrao sam istraživanje, pisanje i javno iznošenje tema o kojima „mudri“ radije šute.

- Devet mojih znanstvenih monografija nastalo je u društvu koje često više vrednuje poslušnost od kompetencije, umreženost od znanja i medijsku vidljivost od stvarnog znanstvenog rada.
Stvorili smo društvo u kojem se ozbiljan istraživački rad nikada ne nagrađuje. Posebno kada otvara pitanja koja zadiru u ekonomske interese, političke narative i dominantne ideološke obrasce. No upravo zato, usprkos i unatoč tome, smatram da je odgovornost znanstvenika govoriti onda kada je najlakše šutjeti.

- Jer znanost nije privjesak politike, tržišta ili ideologije, koja je poželjna samo onda kada potvrđuje unaprijed zadane narative. Ona ili postoji kao prostor slobodnog i argumentiranog propitivanja društva - ili prestaje biti znanost. Problem hrvatskog društva je i u tome što smo stvorili sustav u kojem su podobnost, umreženost i poslušnost prečesto važniji od znanja, rada i intelektualne dosljednosti. U takvom sustavu znanpost je poželjna dokne dira interese i dok analize ostaju unutar granica politički i medijski prihvatljivog. Međutim, pitanje je kako ćemo mladima dati poruku da se uopće vrijedi oko ičega truditi, a naročito oko društvenih pitanja.

- Ova knjiga nije nastala iz potrebe za senzacijom, nego iz uvjerenja da Europa ulazi u demografski i društveni prijelom koji će obilježiti desetljeća pred nama. A o procesima koji mijenjaju identitet, tržište rada, društveno povjerenje i budućnost europskih naroda ne može se govoriti sloganima i ideologijom, nego argumentima i podacima.

26/05/2026

Nova epizoda serijala u 20:30 "Migracije bez iluzija: pozitivne i negativne strane migracija"

Dok mnoge institucije i projekti za “diseminaciju” troše desetke tisuća eura javnog novca, ovaj serijal nastaje potpuno neovisno - bez produkcijskih timova, PR infrastrukture i institucionalnih budžeta.

Paradoksalno, ozbiljan javni govor o migracijama i demografiji često se danas ne samo ignorira, nego se ponekad smatra čak i “problematičnim”.

Ipak, smatram da je tema migracija, demografije i budućnosti Hrvatske previše važna da bi ostala zatvorena samo unutar stručnih konferencija i administrativnih dokumenata.

Večeras u 20:30. Samo na Yotube kanalu Tado Juric - migracije i demografija

19/05/2026

Ne štitimo tržište rada kao tržište robe

Iz današnjeg autorskog članka u Večernji list:

Tri su dominantna narativa o stranim radnicima u Hrvatskoj:
- da je masovno useljavanje strane radne snage nužno i isključivo korisno,
- da se ne radi o pritisku na cijenu rada nego jednostavno „nema tko raditi“
- te da su strani radnici samo privremeno ovdje.

Hrvatska danas zapravo izbjegava ozbiljno govoriti o integraciji stranih radnika. Razlog je politički vrlo osjetljiv: sama riječ „integracija“ implicitno znači priznanje da dio stranih radnika neće biti ovdje samo privremeno, nego će dugoročno ostati živjeti u Hrvatskoj.

Zato se u javnosti održava narativ o „privremenom radu“, iako iskustva zapadne Europe jasno pokazuju da ekonomske migracije često prerastaju u trajno naseljavanje i spajanje obitelji.

Pritom je važno razlikovati tri modela:
1. multikulturalizam, koji često proizvodi paralelna društva,
2. asimilaciju, koja očekuje gotovo potpuno napuštanje identiteta doseljenika,
3. integraciju kao srednji model koji podrazumijeva poštivanje jezika, zakona i institucija države domaćina uz mogućnost zadržavanja dijela vlastitog identiteta.
No ni integracija nije nekakva svemoguća alkemija, a europska iskustva pokazuju da ni razvijene države nisu pronašle jednostavna rješenja.

Istodobno, oni koji zazivaju „masovne deportacije“ rijetko objašnjavaju kako bi se takve politike operativno provodile u demokratskim državama. Primjeri Njemačke i Švedske pokazuju da države često ne uspijevaju deportirati ni ilegalne migrante, a kamoli radne migrante koji legalno borave i rade.

Upravo zato Hrvatskoj treba ozbiljna, racionalna i dugoročna migracijska politika, a ne političke parole, improvizacije i zakašnjele reakcije.

Koga zanima, članak priložen.

18/05/2026

EPIZODA 2: STRANI RADNICI U HRVATSKOJ - GUŠENJE CIJENE RADA?

Dok se gotovo svaka roba koja ulazi iz trećih zemalja u Europsku uniju podvrgava carinama, kvotama, kontrolama kvalitete i zaštitnim mehanizmima tržišta, uvoz radne snage često se promatra isključivo kao administrativno pitanje brzine i dostupnosti radnika.

Otvara se zato legitimno pitanje: kako je moguće da Europa detaljno štiti vlastito tržište robe, a istodobno tržište rada - koje izravno utječe na plaće, stanovanje, socijalne sustave, društvenu koheziju i demografsku strukturu - uglavnom prepušta kratkoročnim potrebama tržišta?

Naravno da ne zagovaram „carinjenje ljudi“ ali nije li paradoks da se za robu traže zaštitni mehanizmi, a za dugoročne posljedice masovnog uvoza rada često izostaje ozbiljna strateška rasprava?

Prvu epizodu pogledalo je više od 17 tisuća ljudi, što pokazuje da pitanje migracija i demografskih promjena zanima mnoge i da je snažna potreba za otvorenom raspravom.
U drugoj epizodi analiziram temu stranih radnika izvan dnevno-političkih parola i ideoloških sukoba. Dok jedni tvrde da je masovni uvoz radne snage nužan za opstanak gospodarstva, drugi zazivaju potpuna zatvaranja i deportacije. No stvarnost je daleko složenija.

U ovoj epizodi govorim o:
– strukturnim uzrocima nedostatka radne snage i može li se bez uvoza stranih radnika
– ulozi agencija i tržišnih mehanizama
– utjecaju migracija na cijenu rada i standard domaćih radnika
– odnosu iseljavanja i useljavanja
– pitanju integracije i dugoročnih društvenih posljedica
– demografskim i sigurnosnim implikacijama sadašnjeg modela
- kako treba izgledati dugoročna strategija upravljanja migracijama i zaštite društvene kohezije?

Bez huškanja i bez simplifikacija, samo analiza podataka, migracijskih trendova i institucionalnih procesa.

P.S.
Zanima me vaše mišljenje: Tko zapravo sve profitira?
Link na epizodu 2 u prvom komentaru.

15/05/2026

Politički mitovi o migracijama

U Hrvatskoj se danas više upravlja percepcijom migracija nego samim migracijama, što potvrđuje i prekjučerašnja rasprava u Saboru
1. mit
Prva je teza da je masovno useljavanje strane radne snage nužno i isključivo korisno, dok se svaka ozbiljnija kritika automatski pokušava prikazati kao ksenofobija ili radikalizam.
2.
Druga je tvrdnja da se ne radi o pritisku na cijenu rada nego jednostavno 'nema tko raditi', iako je jasno da dugotrajni uvoz jeftinije radne snage objektivno utječe na tržište rada, pregovaračku snagu domaćih radnika i rast plaća.
3.
Treća je teza da su strani radnici samo privremeno ovdje, premda iskustva zapadnoeuropskih država pokazuju da privremene migracije vrlo često postaju trajne migracijske promjene.

Moja istraživanja pokazuju da radnici iz Nepala, Indije, Bangladeša i Filipina ne dolaze spontano, nego kao dio organiziranih globalnih migracijskih tokova posredovanih preko 712 agencija z auvoz strane radne snage u HR. Velik dio njih prethodno radi u državama Zaljeva: Katar, Emirati itd., nakon čega dolazi u Hrvatsku, a dio nastavlja prema zapadnoj Europi.

Hrvatska je tako postala dio globalnog sustava redistribucije radne snage.

Intervju na linku u prvom komentaru.

12/05/2026

Pogledajte prvu epizodu serijala „Migracije i demografija”.

U prvoj epizodi govorim o temi:
„Iseljavanje iz Hrvatske nije slučajno: strukturna analiza uzroka”

- Zašto ljudi odlaze čak i kada imaju posao?
- Jesu li migracije samo ekonomsko pitanje ili rezultat šireg društvenog i institucionalnog okvira?

U videu analiziramo:
- strukturne uzroke iseljavanja
- institucionalne čimbenike
- iseljeniöke mreže
- demografske posljedice
- pitanje povratka iseljenika

Analiza se temelji na empirijskim istraživanjima i dugoročnim migracijskim trendovima u Hrvatskoj prikazanim u mojoj knjizi: "Suvremene migracije i opstanak nacije" (Školska knjiga, 2025.)

https://www.youtube.com/watch?v=xzQls7MaU6I

Iseljavanje iz Hrvatske najčešće se objašnjava ekonomskim razlozima i razlikama u plaćama. Međutim, podaci pokazuju da značajan dio ljudi odlazi iako je zapo...

11/05/2026

712 agencija danas upravlja uvozom strane radne snage u Hrvatsku: Agencije zarađuju na transferu radne snage, poslodavci dobivaju jeftiniji rad, a društvo snosi posljedice.

1. -Dok se pokušava održavati iluziju privremenosti stranih radnika, ekonomski sustav već računa na njihovu trajnu prisutnost.

Hrvatska je u vrlo kratkom roku postala jedno od najpropulzivnijih tržišta za međunarodne agencije za posredovanje stranom radnom snagom. Danas u Hrvatskoj djeluje 712 agencija povezanih s regrutacijskim mrežama u Kataru, Saudijskoj Arabiji, Dohi i UAE-u. Ovaj je trend sada samo još više pojačan nemirima na Bliskom Istoku.

To otvara ključno pitanje: vodi li hrvatsku migracijsku politiku hrvatski narod i država - ili tržište posredničkih agencija? O ovome sam još govorio 2020. godine i dao više intervjua (primjerice za Glas Koncila (2020.), „Hrvatska je prestigla Njemačku u statusu »useljeničke zemlje«“.

Ono što danas gledamo više nisu pojedinačne migracije. U Hrvatsku dolaze unaprijed organizirani kolektivi radnika iz Nepala, Indije, Bangladeša i Filipina, povezani istim regrutacijskim lancima, istim posrednicima i često gotovo identičnim radnim biografijama iz zaljevskih država. To nije spontana migracija nego organizirana industrija migracija. Riječ je o oragniziranom prebacivanju cijelih radnih kolektiva iz zemalja Zaljeva u HR.

2. - Hrvatska je postala nova karika u globalnim lancima cirkulacije radne snage -

Problem je što država i društvo gotovo uopće ne upravljaju dugoročnim posljedicama tog modela. Agencije zarađuju na transferu radne snage, poslodavci dobivaju jeftiniji rad, a društvo snosi posljedice. Takav sustav kratkoročno rješava manjak radnika, ali dugoročno u pravilu proizvodi ozbiljne posljedice:

• dodatni pritisak na cijenu domaćeg rada,
• nastavak iseljavanja domaćeg stanovništva,
• reprodukciju niskokvalificiranog ekonomskog modela,
• te stvaranje paralelnih društava i antidruštava bez stvarne funkcionalne uključenosti

3. – Radne migracije nisu samo pitanje popunjavanja radnih mjesta. One dugoročno mijenjaju demografsku strukturu države -

Zato migracijska politika ne može ostati administracija radnih dozvola niti posao privatnih agencija. Država mora ponovno preuzeti stratešku kontrolu nad procesima koji dugoročno oblikuju budućnost hrvatskog društva.

Vidi više u znanstvenom radu Jurić, T. (2026). Strani radnici iz Azije u Hrvatskoj: digitalna demografija i LinkedIn kao novi model evidencije i praćenja imigracije i integracije, (u objavi).

Uskoro više i na YouTube kanalu: Tado Juric – migracije i demografija.