24/09/2026
POZIV NA KOMEMORACIJU
Obavještavamo vas da će se komemoracija posvećena Nevenu Frangešu održati u
utorak, 29. rujna 2026. godine u 12 sati, na pozornici Akademije dramske umjetnosti u
Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 5, 1. kat
Zajedno ćemo se prisjetiti njegova života i iznimnog umjetničkog doprinosa koji je ostavio u hrvatskoj kulturi. Na komemoraciji će biti dostupna i Knjiga sjećanja, u koju će se moći upisati svi koji to budu
željeli.
Neven Frangeš rođen je 8. siječnja 1951. u Zagrebu.
Bio je predsjednik, a kasnije i član Upravnog odbora glazbene nagrade Porin, predsjednik
Hrvatske udruge istaknutih glazbenika te član predsjedništva i glavnog odbora Hrvatske
glazbene unije. Njegov glazbeni put počeo je vrlo rano. Uz klasično glazbeno obrazovanje, još je kao dječak pokazivao snažnu sklonost jazzu i improvizaciji, a već s 14 godina prvi put nastupio je sa
sastavom Boška Petrovića. Bio je to početak suradnje i prijateljstva koje će obilježiti velik dio
njegova umjetničkog p**a. Nakon Klasične gimnazije i Glazbene škole Vatroslava Lisinskog, najprije je započeo studij opće lingvistike na Filozofskom fakultetu, no konačno se opredijelio za glazbu te je 1972. upisao Muzičku akademiju u Zagrebu. Ondje je orgulje učio kod Žarka Dropulića, klavir kod
Ranka Filjaka, a među njegovim profesorima bili su i Natko Devčić, Anđelko Klobučar, Milo
Cipra, Bruno Bjelinski, Igor Kuljerić i Frano Parać.
Od Boška Petrovića i Cheta Bakera do T***sa Thielemansa Frangeš je tijekom desetljeća postao jednom od ključnih figura hrvatske jazz-scene.
Nastupao je s nizom najznačajnijih domaćih i svjetskih jazz-glazbenika, među kojima su, uz
Boška Petrovića, bili Damir Dičić, Miljenko Prohaska, Art Farmer, Niels-Henning Ørsted
Pedersen, Martin Drew, Ernie Wilkins, T***s Thielemans, Lou Donaldson, Clark Terry, Chet
Baker i Bob Mover.
Koncertirao je diljem Europe, u Sjedinjenim Američkim Državama i zemljama bivšega Sovjetskog Saveza te sudjelovao na brojnim diskografskim izdanjima. Posebno mjesto u njegovoj diskografiji pripada suradnji s Boškom Petrovićem. Zajedno su snimili albume Sarabanda, Un chien andalou i From Moscow to L. A., kao i Zvira voda, projekt posvećen
međimurskoj glazbenoj baštini na kojem im se pridružila velika hrvatska mezzosopranistica
Ruža Pospiš-Baldani. Album Zvira voda, zasnovan na međimurskim popijevkama u obradama Petrovića i Frangeša, nagrađen je i Nagradom Josip Slavenski.
Frangešov glazbeni senzibilitet nikada nije bio ograničen isključivo na jazz. Od kraja šezdesetih i tijekom sedamdesetih godina surađivao je i s rock-glazbenicima. Posebno je značajna njegova suradnja s Dragom Mlinarcem, na čijim je trima studijskim albumima sudjelovao kao producent, aranžer i izvođač, ostavivši snažan trag na Mlinarčevu zvuku toga razdoblja.
Glazba za više od stotinu kazališnih predstava
Jednako važan dio Frangešova opusa čini glazba za kazalište. Tijekom karijere skladao je
glazbu za više od stotinu kazališnih predstava, nekoliko filmova i televizijskih drama.
Surađivao je s nekima od najznačajnijih hrvatskih kazališnih redatelja, uključujući Vladu Habuneka, Ivicu Kunčevića, Georgija Para, Božidara Violića, Dinu Radojevića, Joška Juvančića i Ivicu Boban, dok je posebno dugotrajnu i plodnu suradnju ostvario s Ivicom Kunčevićem.
S Dubrovačkim ljetnim igrama bio je povezan više od tri desetljeća – kao skladatelj, izvođač,
producent, a potom i ravnatelj glazbenog programa od 2004. do 2009. godine. Na Igrama je prvi put sudjelovao još 1972., kao student i izvođač scenske glazbe Pere Gotovca u Krležinu Kristoforu Kolumbu u režiji Georgija Para. Među svojim kazališnim radovima posebno je izdvajao glazbu za predstave Držićev san u režiji Ivice Boban, Romeo i Julija Ivice
Kunčevića te Kunčevićevu Tužnu Jele, jednu od amblematskih predstava u povijesti
Dubrovačkih ljetnih igara.
Pedagog i neumorni promicatelj jazza
Frangeš je svoj golemi glazbeni i profesionalni kapital prenosio i novim generacijama. Bio je i
jedan od osnivača zagrebačke Scene Amadeo, a sudjelovao je u radu glazbenih vijeća
Grada Zagreba i Ministarstva kulture. Nakon smrti Boška Petrovića preuzeo je i važnu ulogu
u nastavku grožnjanske jazz-tradicije. Od 2011. vodio je Ljetnu jazz školu u Grožnjanu te
djelovao kao umjetnički ravnatelj međunarodnog festivala Jazz is Back! BP, nastavljajući
prenositi jazz mlađim generacijama glazbenika. Tijekom dugogodišnjeg djelovanja primio je
niz priznanja za svoj umjetnički rad.
Na Akademiji dramske umjetnosti 2002. godine izabran je za docenta, 2007. za izvanrednog, a 2012. za redovitog profesora. Predavao je niz kolegija: Glazbeni izraz, Uvod u glazbenu umjetnost, Glazbe našeg vremena, Scenska glazba, i Glazba na filmu i u
kazalištu, koje je uveo u nastavu ili obogatio novim modernim sadržajima. U nastavi na Akademiji koristio je svoja široka interdisciplinarna iskustva u obavljanju gotovo svih umjetničkih i produkcijskih poslova koji su dio glazbenog, ali i šireg umjetničkog stvaralačkog
procesa.
Radio je i kao stalni član komisija na prijamnim ispitima, godišnjim ispitima i kao
mentor studentima na izradi diplomskih radova.