19/03/2026
Voditelj našeg centra, izv. prof. dr. sc. Zoran Grozdanov, održao je zapažen govor na promociji naših studenata u srijedu 18.03.2026. Donosimo video snimak i tekst njegova govora.
"Stojte na ramenima divova!
Poštovani gospodine prorektore, gospodine Majetiću, poštovani tajniče Saveza baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj, gospodine Mraz, poštovana rodbino, prijatelji i obitelji diplomanata, hvala Vam što prisustvujete ovome svečanom činu.
Vas, diplomante, ostavio sam na kraju jer ovo je vaš dan. Ovo je dan kada i službeno dobivate potvrdu da su Vaš trud, zalaganje i znanje priznati od zagrebačkog sveučilišta i da kao njegovi diplomanti možete, ali i trebate širiti znanje koje ste ovdje stekli.
U ovom kratkom govoru želim naglasiti tek jedan od mnogih razloga zašto ste vi kao teolozi važni. Živimo u vremenu opadanja interesa za humanističke discipline, u koje spada i teologija. Taj usud ne dijeli samo Hrvatska, već diljem Europe i svijeta humanistika je sve manje na cijeni. Puno je razloga za to – komercijalizacija obrazovanja, sve veća pragmatičnost mladih naraštaja koji pri odabiru fakulteta već razmišljaju kako će svoje znanje unovčiti. No, rekao bih i sljedeće. Živimo u vremenima nepovjerenja prema znanju, prema autoritetima znanja, a vi kao diplomanti postajete jedni od tih autoriteta. Taj pad interesa za humanistiku tek će pokazati svoje pravo lice u desetljećima koja slijede. U javnom, ali i ne-javnom prostoru nedostajat će ljudi koji će znati osmisliti kako društvo treba izgledati, koje su to vrijednosti koje treba zastupati da bismo postignuli najveći stupanj pravednosti za sve članove društva. Humanisti su ključni za razumijevanje onoga „zašto“ i „kuda“ kada se radi o korištenju novih tehnologija itd. Tim više, vaša zadaća kao diplomiranih teologa još je i važnija.
Kada pogledamo religijsku scenu današnjice, vidimo da se Bog koristi u javnome prostoru daleko više no što je to bilo prethodnih nekoliko desetljeća. O Bogu govore političari, Boga se koristi da bi se opravdalo ugnjetavanje, uništenje prirode, pa čak i ratovanje, što vidimo da se događa u ovome recentnome ratu SAD-a, Izraela i Irana. Bog je postao oznaka identiteta kojom se želi umanjivati dostojanstvo osobe, ukidati različitost koja je dio Božjega stvorenja. Bogom se brani „zapadna civilizacija“, „kršćanski svijet“, a u pozadini svih tih napora najčešće stoji diskriminacija drugih i drugačijih.
Uloga teologije i vas teologa tu je nezamjenjiva, bez obzira djelujete li u različitim javnostima – u Crkvi, na radnome mjestu, pred učenicima, u akademskom svijetu, u medijskoj javnosti... Jer, naime, tko će o Bogu govoriti da bi se razumjelo današnji, vrlo složeni svijet? Filozofi, sociolozi, antropolozi, politolozi? Hoće - to i čine - promatrajući vjeru kao fenomen koji uvelike pogoni polarizaciju i sukobe. Tko će o Bogu govoriti? Političari? To i čine, kako bi uklopili Boga u svoju verziju politika koje diskriminiraju. Bog sve više postaje oružje u ustima i rukama moćnih.
Teologija u različitom kontekstu i u različitim vremenima ima različitu ulogu. Kada su vremena mirna, ona ima ulogu davanja smisla pojedincima da osmisle svoje živote. No, u nemirnim vremenima u kojima danas živimo, što zbog polarizacija unutar našega društva, ali i sukoba izvan tog društva, teologija ima nezamjenjivu ulogu, naglašavam nezamjenjivu, da prokaže, dekonstruira i ukaže na zloporabe imena Boga - kako u Crkvi, tako i u društvu.
No, teologija ima i još jednu važnu zadaću – da ukaže prema naprijed, jer kako i sami znamo, vjera prije svega nije utjeha, već nada protiv svake nade. Danas živimo u vremenu velikoga beznađa. Vjere u bolje sutra gotovo da i nema. Prijete nam neizbježne klimatske katastrofe, ratovanja koja su u zamahu i lako je u takvome kontekstu povući se u mirnoću svojega srca, svojih egzistencija ili svojih vjerskih zajednica tražeći od vjere utjehu u nemirnim vremenima. No, tko će onda govoriti o nadi, o boljemu svijetu danas i sutra, ako ne oni kojima je pogonsko sredstvo nada, bolji svijet, pravedniji svijet. Tko će to činiti bolje od teologa, posebno kada se Božje ime toliko zloupotrebljava? Tko će donositi radosnu vijest sa svojim znanjem i sposobnostima društvu koje oko sebe vidi samo prijetnje i katastrofe pa se povlači u sebe, u sigurnost svojih egzistencija ili zajednica?
To ćete činiti vi, teolozi.
Danas dobivate diplomu zagrebačkog sveučilišta, javne institucije. Matija Vlačić Ilirik nije privatna, konfesionalna ustanova koja služi idejama i svjetonazoru određene kršćanske denominacije. Vlačić je javna ustanova i njegovi diplomanti pozvani su da rade na općemu dobru, na povećanju pravednosti u društvu i vjerskim zajednicama. Vi ste pozvani, kao diplomanti javne institucije, raditi u interesu vrlo složene javnosti. I tu je znanje više nego potrebno, a vjerujem da ste ga stekli studiranjem na ovoj instituciji.
Stoga vas pozivam, a taj poziv vrijedi i za nas, vaše kolege profesore, da svoje znanje, svoje vještine koje ste stekli ovdje upotrijebite za humanizaciju ovoga svijeta i našega društva, jer nas sve vodi prema dehumanizaciji. Upotrijebite to svoje znanje kako biste na svojim radnim mjestima, u javnosti, u vjerskim zajednicama učinili da hromi hodaju, slijepi progledaju, da gluhi čuju, kako nam to govori Novi zavjet. Hromost, sljepoća i gluhost nisu samo manjkavosti pojedinaca, to su i manjkavosti društva, to su manjkavosti struktura koje provode diskriminacije, politike koje čine da među nama postoje i oni koji nemaju dovoljan stupanj prava i pravednosti.
Pozivam vas stoga da na tragu onoga što jest Sveučilišni centar za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik i jest, činite i mislite ta djela pravednosti i mira u našem kriznome društvu i kriznome svijetu. Ako ste ovdje što dobili osim znanja, to je i mogućnost susreta s drugima i drugačijima. Naš Centar je prostor na kojemu studiraju protestanti, katolici, ateisti, muslimani i drugi. U susretu sa svima njima, sigurno ste uvidjeli da je zadatak o kojemu govorim, izgradnja boljega svijeta, zadatak svih, bez obzira odakle dolaze i koji su im svjetonazori. I na Vlačiću ste u osobnim kontaktima naučili da postoji mnogo ljudi dobre volje koji to žele činiti.
Veliki protestantski teolog Karl Barth jednom je napisao da kada se bavi teologijom, on samo stoji na ramenima divova. Time je želio reći da uči od divova prije njega, ali i da zbog stajanja na ramenima divova vidi puno dalje. Pozivam Vas zato da i vi stanete na ramena divova, da se napajate sjajnim teološkim tradicijama o kojima ste ovdje učili i koje su vidjele dalje od onoga što je neposredno ispred vas i da u tome dalje vidite i gradite svijet u kojemu će hromi zaista prohodati i slijepi zaista progledati.
Čestitam vam, dragi diplomanti. Vaše stajanje na ramenima divova tek kreće i čast mi je što ste bili studenti našega Centra."
