28/08/2026
✍️ Znanstvenice 𝐒𝐯𝐞𝐮č𝐢𝐥𝐢š𝐭𝐚 𝐮 𝐙𝐚𝐠𝐫𝐞𝐛𝐮 𝐅𝐚𝐤𝐮𝐥𝐭𝐞𝐭𝐚 𝐤𝐞𝐦𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐢𝐧ž𝐞𝐧𝐣𝐞𝐫𝐬𝐭𝐯𝐚 𝐢 𝐭𝐞𝐡𝐧𝐨𝐥𝐨𝐠𝐢𝐣𝐞, Lorena Mateša, Zvjezdana Findrik Blažević i Martina Sudar, u suradnji sa znanstvenicima Davidom Guieysseom, Claire Moulis, Magali Remaud Siméon i Etienneom Séveracom s 𝐓𝐨𝐮𝐥𝐨𝐮𝐬𝐞 𝐁𝐢𝐨𝐭𝐞𝐜𝐡𝐧𝐨𝐥𝐨𝐠𝐲 𝐈𝐧𝐬𝐭𝐢𝐭𝐮𝐭𝐞 (TBI, Université de Toulouse, CNRS, INRAE, INSA, Francuska), objavile su izvorni znanstveni rad 𝑬𝒏𝒛𝒚𝒎𝒂𝒕𝒊𝒄 𝒇𝒐𝒓𝒎𝒂𝒕𝒊𝒐𝒏 𝒐𝒇 𝒔𝒐𝒑𝒉𝒐𝒓𝒐𝒍𝒊𝒑𝒊𝒅-𝒃𝒂𝒔𝒆𝒅 𝒏𝒆𝒘 𝒑𝒐𝒍𝒚𝒈𝒍𝒖𝒄𝒐𝒍𝒊𝒑𝒊𝒅𝒔 u uglednom časopisu 𝐆𝐫𝐞𝐞𝐧 𝐂𝐡𝐞𝐦𝐢𝐬𝐭𝐫𝐲 izdavača Royal Society of Chemistry 𝐬 𝐟𝐚𝐤𝐭𝐨𝐫𝐨𝐦 𝐨𝐝𝐣𝐞𝐤𝐚 𝟏𝟎.𝟔.
🔗 https://pubs.rsc.org/gc/article/doi/10.1039/D6GC03184F/1293287/Enzymatic-formation-of-sophorolipid-based-new
🔬 Soforolipidi su biorazgradivi i netoksični biosurfaktanti koje proizvode kvasci, a zahvaljujući svojim svojstvima imaju široku primjenu u prehrambenoj, kozmetičkoj, farmaceutskoj i drugim industrijama. Njihova su svojstva izravno povezana sa strukturom šećerne glave molekule pa je njezina modifikacija zanimljiv način promjene tih svojstava i proširenja mogućih primjena.
Dosadašnje kemijske modifikacije ovog dijela molekule zahtijevale su više koraka uz nastajanje znatne količine otpada, dok enzimske modifikacije šećerne glave dosad gotovo uopće nisu bile istražene.
U radu je po prvi put pokazano da enzimi transglukozilaze iz obitelji glikozidnih hidrolaza GH70 mogu produljiti šećernu glavu soforolipida koristeći saharozu koja je jeftin i obnovljiv izvor glukoze. Testirano je 27 različitih GH70 enzima, a najučinkovitiji među njima, GS-F Δ1, detaljno je kinetički okarakteriziran, na temelju čega je razvijen pojednostavljeni matematički model reakcije. Validirani model potom je korišten za in silico optimizaciju procesa na temelju čega su pronađeni reakcijski uvjeti koji osiguravaju visoku konverziju polazne sirovine i visoku produktivnost procesa.
Optimizirani proces dobivanja novih poliglukolipida odvija se u vodenom mediju pri blagim uvjetima, bez organskih otapala i opasnih reagensa, što proces čini jednostavnim i usklađenim s načelima zelene kemije.
🇪🇺 Istraživanje je provedeno u okviru projekta 𝗥𝗮𝗱𝗶𝗰𝗮𝗹𝗭, financiranog sredstvima Europske unije kroz program Obzor 2020 (Horizon 2020, ugovor br. 101000560) te u okviru institucijskog znanstvenoistraživačkog projekta 𝗕𝗶𝗼𝗦𝘆𝗻𝘁𝗵 (ugovor br. 112109), financiranog iz izvora 581 — Mehanizma za oporavak i otpornost, u sklopu Programa financiranja javnih visokih učilišta u Republici Hrvatskoj, sredstvima Europske unije kroz program NextGenerationEU.